Sa 17 godina smo prohodali, sa 20 sam ju oženio, sa 23 smo dobili kćerku, najljepše stvorenje na svijetu. Imali smo solidne poslove, a onda se razbolila. Pošto su nam roditelji bili malo financijski jači, dali smo otkaz i sve snage uputili u Švicarsku i njeno lječenje, nakon 6 mjeseci borbe ona je otišla. Ja i moja kćerka smo ostali sami, ona mi je danas jedino što mi je ostalo od supruge, iako imam 29 godina i relativno sam mlad, prsten još uvjek nosim na ruci, a moja curica sa mnom uči za školu, želi bit doktor kao i mama. Znam da se nikad više necu ženit, jer dok je ona na groblju, ja imam kome da idem..ljubavi nikada nećeš bit zaboravljena...
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7205 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Sestra izašla napolje. Ćale me pita de je Sofia. Ja kažem u Bugarskoj. Tog šamara se i danas sećam.
odobravam 101 • osuđujem 183 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2834 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 131 • osuđujem 2760 • komentari 0
Detaljnije