Svaki put kad ćaća uđe u kuću i vidi mene na laptopu sa slušalicama kaže: "Onoga ce struja ubit".
Pošto nemam para za more, sunčam se na krovu svoje zgrade, a rashlađujem se tako što se povremeno prskam vodom iz flašice sa probušenim zatvaračem i osećam se kao zelena salata.
Užasno me smaraju roditeljski sastanci , i uvek smišljam razlog da ih izbegnem.
"Drugarice" iz srednje škole me redovno pozivaju na kafe, kao poželjele me, a u biti samo ih interesuje imam li dečka, koliko imam ispita do kraja i sl. E, pa neće moći!
Iako sam žensko tata me ceo život od milošte zove "Milane". Kada mi je bila svadba moj tata je uzeo mikrofon od pevača, zamolio za malo pažnje i rekao pred 500 ljudi: "Želim da se obratim mladencima, a pre svega svojoj ćerci, Milane sine tata ti želi svu sreću ovog sveta." Većina gostiju je počela da se kida od smeha...
Kad sam bio student toliko sam učio jer sam želeo da moji roditelji budu ponosni jer nismo imali dovoljno para. Nakon nekog vremena sam izgubio vid i bilo je jako teško. Posle dugog boravka u bolnici uspeo sam snažnom voljom da povratim vid i nastavim još jače nego pre. Sećam se da sam jedan ispit spremio polu slep. Prvi sam diplomirao u generaciji. Danas sam uspešan i samostalan i moji roditelji su jako ponosni na mene. Razmaženi ljudi ne znaju šta znači proći kroz pakao i dostići zvezde.Želeo sam da podelim ovo kao poruku ljudima da nikada ne odustaju.
Kad vidim koga sam nazivala najboljim prijateljima, postidim se.
Moja mama i ja imamo najčudniji odnos na svetu, šta god da slažem u životu pročita me k'o bukvar. Ne znam kako joj to uspeva. Od onih dečijih, preko tinejdžerskih laži pa do dana današnjeg kad treba da diplomiram za dva, a udam se za tri meseca.
Kad sam gladna jedem kašikom i one što se jede viljuškom.
Nije mi ni najmanje smetalo što je moj dečko siromašan, dok nisam videla pacova u njegovom kupatilu. Siromaštvo je jedno, ali higijena...