Kako me nerviraju devojke koje leže na plaži na stomaku i stalno dižu dupe gore da bi im izgledalo veće. Baš me zanima da li su tako radile naše majke dok su bile mlade, hm. Ne znam stvarno čemu to. I onda kad kaže, ja treniram dupe radi sebe, ahahhaa daj molim te, pa i ja sam žensko i znam kako funkcioniše ženski mozak kada želi pažnju. Devojka koja trenira radi sebe nema potrebe da nametljivo pokazuje drugima šta ima jer ona trenira zato što to voli a ne da bi se nekome digao na nju. Jedna moja drugarica ima ekstra ali baš baš ekstra dupe i nikad ali nikad nije obukla tange na plaži nego normalne kupaće gaćice, jer kao što sam rekla, nema potrebe da se nameće.
Kad sam imala 14-15 godina, bila sam jako ćutljiva i stidljiva, nisam uopšte progovarala, osim sa baš bliskim prijateljima. Bila je jedna devojka, par godina starija, koja mi je rekla da je to zato što ne čitam knjige. Rekla je to nekako baš zlobno, kao da je htela da kaže da sam glupa i da zato nemam šta da kažem. Najgore je to što sam ja tad mnogo čitala i živela u nekom svom svetu knjiga, ali toliko sam bila ćutljiva da se nisam ni usprotivila. Danas, 10 godina kasnije, i dalje se setim toga kada je sretnem i obuzme me nekakav osećaj odbojnosti prema njoj.
Živim u novogradnji i kako je sklepana čujem komšije on i ona se stalno zaceniju i smiju .. a dugo su u braku vidim po dijeci … u ovo sumorno vrijeme ovoliko pozitive svaka čast!
Sanjao sam bivšu koju nisam video sigurno 10god niti smo u kontaktu od kako smo raskinuli. San onako nepovezan i bez mnogo reči ali sa velikim i jakim zagrljajem gde je ja pitam da li je srećna?! Ona nije mogla ni da odgovori nego je samo, grleći me, klimala glavom. San me probudio u pola noći i dugo nisam mogao da zaspim. Tog istog dana je sretnem u prolazu autom. Pogledala me, i ja nju i to je bilo to.
Inače, oboje smo nastavili dalje i oboje imamo porodice.
Ne mogu da se sastavim celog dana.
Kada sam ostala u drugom stanju imala sam 55kg na 170cm visine. Sada sam u 6. mesecu, rizična trudnoća, moram sve vreme samo da ležim. Ponekad mi teško pada. Ugojila sam se 7kg. Svekrva me sve vreme zove debela. To je kao simpatično. Rekla sam joj par puta da mi smeta, rekla sam i mužu da joj kaže, ali ona ne prestaje. Na ivici sam da se izvičem na nju.
Pogodila me jedna stvar kod moje prijateljice. Živimo u istoj ulici, ona 2 zgrade dalje od mene. Imamo obe decu, i naši muževi se druže i svi se zajedno družimo. Nas 2 smo počele da se družimo sa jednom ženom, upoznale smo se u vrtiću preko dece. Moja drugarica sa mužem drži mesaru i saznala sam od te nove prijateljice kako joj stalno daje neke popuste za meso, doda 100 gr ili tako nešto. To me je zabolelo jer stalno kupujem kod nje, a nikada nisam dobila popust, a družimo se od srednje škole i još im je moj muž pomogao oko marketinga za mesaru i to sve za džabe naravno jer smo prijatelji. Ne tražim da mi stalno daje popust ili bilo šta, ali evo od nje sam uzela veliku količinu mesa za slavu i mogla je bar neki popust da da. Opet, ističem, ne očekujem to stalno jer i ona treba da zaradi, ali bi bilo okej da nekad uradi tako nešto kad već može za osobu koju zna kraće nego mene. Uvek sam nekako kupovala kod njih jer su nam prijatelji iako ima i drugih i jeftinijih mesara.
Ja sam izgubljen slučaj. Imam 26 godina, nemam iskustva ni u čemu, ne znam ništa da radim, završio sam privatni faks posle kojeg nisam stekao nikakvo znanje. Imam socijalnu anksioznost i nisko samopouzdanje, ne snalazim se u socijalnim situacijama, ne uklapam se nigdje. Raskinuo sam dugu vezu, prijatelja skoro i da nemam, svi su pošli negdje. Razočaran sam u sebe, ne mogu da vjerujem gdje su mi godine prošle, u alkoholu, kocki, i dangubljenju bez ikakvog rada na sebi. Svaki dan se budim i svaki dan zaspem sa negativnim mislima i brigama a ne znam kako to da promijenim. Imam osjećaj da su svi sposobniji i pametniji od mene. Ubijena mi je volja za životom, a što je najgore ne vidim da će mi biti bolje...