Daj svoje mišljenje.
Moj rođeni stariji brat, sa kojim se nikada nisam dobro slagao, bio je majstor za probleme. Počeo je sa 14 godina i tokom narednih godina problemi koje je pravio bili su sve veći i veći, zbog čega je sa 18 godina prvi put završio u zatvoru. Tokom 2 godine koje je tamo proveo stalno sam ga posećivao, pruzao mu podršku. Nakon 6 meseci od izlaska, on se vratio u zatvor na nove 2 godine. Ja sam uvek bio tu, na +50 stepeni naplju kada nije moglo da se diše, na -10 kada su mi se ruke smrzavale... Tokom svih tih godina koje su usledile njegov tretman prema meni nije se promenio. Ostao je onaj isti sebični brat koji bi mi uzeo i život kada bi mu zatrebao. Ja sam bio od onih koji su spremni sve da dele, a on je bio tu da uzima svoj, nekad i moj deo. Vodio sam se činjenicom da su braća najveća svetinja. A onda se prošle godine nakon novih 6 meseci provedenih na slobodi ponovo vratio u zatvor. Tada sam presekao tanku liniju koja nas je spajala. Odlučio sam da ne budem više njegov putujući cirkus koji će da obilazi svaki drugi zatvor u Srbiji. Odlučio sam da ga precrtam. Kao što je i on verovatno mene pre mnogo godina.