Daj svoje mišljenje.
Te davne 1993. god. otišla sam kod tetke u Ameriku. Njena kuma imala je dete, a on je, kao i ja, imao 10 godina. Bio mi je najbolji drug i tako 6 godina. Ona smo 1999. godine postali momak i devojka. Moja prva ljubav. Bili smo u vezi 5 godina, ali smo onda prekinuli, zbog daljine. On je studirao u Bostonu, ja u Beogradu. 4 godina sam patila za njim. 4 godine sam se pravila jaka iako sam svaku noć mislila o njemu. Prekinuli smo svaki kontakt, mislili smo da će tako biti lakše. Bila sam suviše ponosna da pitam nekoga gde je, da li je srećan, a niko mi nije pričao o njemu, mislili su da mi je tako lakše. Onda je 19.8.2008. godine on pokucao na moja vrata i sve emocije koje sam godinama krila su izbile na površinu. Nije mogao da me zaboravi, kaže, došao je da me vidi. Danas nam je 4. godišnjica braka. Imamo jednu divnu ćerkicu, i još jednu na putu. Eto, ja sam svoju ljubav upoznala sa 10 godina i, iako mi je život dao dosta razloga za to, nikada nisam prestala da verujem u ljubav.