Pre par dana sam ispred pošte u Jerkoviću popričao sa dedom koji tu prodaje korišćene stvari, kao oni ispred buvljaka. Pitao sam ga je l' hoće da mu kupim vodu ili nešto, na kraju je pristao da popijemo po pivo. I rekao mi je
- A šta drugo da radim? Da se izležavam kod kuće na dvosedu, da se prepustim svemu, da odustanem? Ne mogu. Ne bih sebe mogao da pogledam u ogledalo. Ne bih se ja sada menjao za tvoje godine sine, koliko god mi bilo teško. Nema života u vašim očima. Nema želje, nema borbe, nema ničega. Odustali ste, jer ste svi ubeđeni da nikada niste ni imali šanse da nešto uradite. I većina vas je u pravu, nikad niste imali šanse. Ali niste ih imali samo zato što niste pokušali da ih stvorite.
I vraćajući se kući gledao sam u baštu lokalnog kafića. Puna. Drže se male šolje espresa sa dva prstića, priča se o nečemu. Prazne glave slušaju prazne priče. Bez šanse za razumevanjem.Samo su tu da popune jedan drugom vreme, koje je danas najveće bogatsvo.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7205 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Sestra izašla napolje. Ćale me pita de je Sofia. Ja kažem u Bugarskoj. Tog šamara se i danas sećam.
odobravam 101 • osuđujem 183 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2834 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 131 • osuđujem 2760 • komentari 0
Detaljnije