Daj svoje mišljenje.
Sad vidim koliko sam đubre ispao prema njoj. Ja stariji od nje 10 godina, sa debelim dosijeom u policiji. A ona ćerka policajca (kojeg sam mrzio), prelijepa,odličan učenik, pametna, kulturna. Voljela me više nego iko, to vidim tek sad. A ja okolo radio šta sam htio, varao je, lagao, pravio joj pakao. A ona me i dalje voljela. Branila me pred svima. Otac joj saznao kažnjavao je zbog mene, a ona bježala iz škole samo da me zagrli i da mi kaže koliko me voli. Skoro pa nikad je nisam iznenadio na lijep način, nikad je prvi zagrlio ili poljubio. Ali se sjećam našeg zadnjeg poljupca, zadnjeg susreta. Vašar u našem gradu, ona saznala za sve moje laži i raskida sa mnom, a ja iz nekog bijesa nanesem joj tjelesne povrede.. Čak i tad me branila nije me prijavila ona već moja sestra. Boli me i sad kad se sjetim kako te noći u policijskoj stanici prolazi pored mene i neće da me pogleda. Sad je zaručena i zivi sa zaručnikom a ja napravio dijete gradskoj ku*vi. Zauvijek ćeš mi biti u srcu...