Ispovesti

Januar.. Najhladnija zima koju pamtim. On negdje, ko zna.. Nas dvije u moru balona, sretne, igramo se, pripremamo sve za njen prvi rođendan. Ulazi na vrata i igra staje. Vrijeđa me. Šutim. Nije mi prvi put da to slušam. Njene nevine okice samo ga gledaju, i rukice idu prema njemu da ga zagrle. Kaže mi skloni je i ja je sklanjam gledajući kako suze kreću iz njenih nedužnih očiju. Uzima zalogaj ručka koji ga čeka na stolu i pljuje ga u moje lice. Baca tanjir od zid i izgovara milion psovki i uvreda. Šutim. Nije mu prvi put. Ali taj dan je nešto u meni puklo. On izlazi iz kuće, a ja uzimam vreće za smeće. Crne, najveće. Pakujem sve što je moje, njeno , hiljadu snova, ljubavi u 4 crne vreće. Za smeće. Poslednji put zaključavam ONA vrata koja nikada više nisam zaključala i odlazimo. U praznom stanu, same jedemo kolačić koji smo uzele, njene male oči me gledaju, vole me beskrajno i znaju da nikada neću odbiti njene željne zagrljaja. Nikad nije pitao zašto smo otišle, ali mi smo tek sad sretne.