Daj svoje mišljenje.
U srednjoj školi sam bio miran i povučen. Nikad izbacan, niti primećen. Drugačiji od drugih. Non stop slušao ziku, izgubljen u svom svetu, dok su ortaci uvek glumili budale ne bi li bili glavne face u školi. Kad sam upisao fax, hteo sam da se promenim. I tako sam počeo izlaziti češće, napijao se do besvesti, radio svakakve gluposti. Na taj način sam bio primećen i zabavan, ali sam i popustio s učenjem i upropastio sebi studiranje. Ponašao se baš kao ortaci iz srednje, a obećao sam sebi da nikad neću biti takav. Sad shvatam kolko sam bio srećniji dok sam bio svoj, a ne ovakav. Tad su mi devojke govorile da sam zreliji od ostalih, vredan i dobar, a sad me vide kao neku pijanu budalu nesposobnu za život ...