Prije dvije godine, mama, tata, mala sestra i ja odlučili smo malo prošetati po gradu. Otac je vodio seku za ruku, a mama i ja smo išli iza njih. Ujednom trenutku, tata je zastao sa jednim poznanikom da se pozdravi, a ja sam odgovarao na poruku naboljem prijatelju, oko našeg izlaska tu noć. Već sljedeći trenutak sam se okrenuo i vidio svoju seku na sred ulice. Potrčao sam prema njoj, zgrabio je i bacio i od tada se ničeg ne sjećam. 15 dana sam bio u komi, slomljena noga, polomljena rebra. Spasio sam svojoj sestri život. Prvo što sam ugledao, nakon buđenja iz kome, bilo je to njeno malo, slatko lice. Bilo mi je drago što je ostala živa, plakao sam kao dijete. I danas-dan moji roditelji mi ne prestaju zahvaljivati na tome, a ja samo pogledam u nju i shvatim da bih opet isto ponovio.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1527 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Predajem engleski u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda i najlepši osećaj mi je kada me učenik/ca iznenada zagrli, obično na kraju časa ili u prolazu. Relativno sam mlada. To mi uvek popravi d...
odobravam 257 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ne pričam sa bratom već godinu dana jer me je pitao da mu pozajmim novac (oko 3-4 hiljade evra) kako bi mogao sa vjerenicom da ide na putovanje, pritom ni on ni ona ne rade nigdje. Od svoje djece da o...
odobravam 1457 • osuđujem 32 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i c...
odobravam 2214 • osuđujem 112 • komentari 0
Detaljnije