Daj svoje mišljenje.
Oduvek sam pričala da ako mi se otac i majka razvedu i nadu novu devojku ili dečka, da za mene više neće postojati. To sam svremena na vreme pominjala kada sam još bila dete, a ipak dovoljno velika i zrela. Nikada nisam razmišljala da će mi se roditelji razvesti jer su imali odličan brak 17 godina. Voleli su se iskreno, ali su se posle te 17. Godine sporazumno razišli. Bilo mi je mnogo teško, ali sam se kroz noći plakanja i dve godine patnje navikla. Živela sam sa mamom, ali sam stalno išla kod tate. Mama se nikada nije protivila, a ni tata ako ne dođem. Nismo obraćali pažnju na to šta je sud odredio oko viđanja. Mama je dve ipo godine kasnije našla dečka, sa kojim je želela da živimo. Samo sam se spakovala i otišla kod tate. Ona se čuje sa tatom da pita kako sam i šta radim, ali ja sa njom nisam razgovarala već godinu ipo dana. I nije mi žao. Uradila je ono što je jedino znala da ne mogu da joj oprostim. I ne mogu, niti ću. Znam da je ona u njemi našla sreću i možda sam sebična, ali ne mogu...