Daj svoje mišljenje.
Mislila sam da sam zaljubljena u svog profesora, međutim, to je neistina. Završila sam školu i gotovo da sam i zaboravila da lik postoji. I uvijek sam govorila kako se ja ne mogu zaljubiti, ljubav na prvi pogled ne postoji. I šta se desi? Odem ja na hitnu, bolio me želudac, kad nisam umrla od bolova još nam taj isti čas trebao biti test iz statistike. Dakle, sve top. I odem ja tako lagana, bezbrižna i u bolovima, naravno. Otvaram vrata sebi da uđem u ordinaciju kad ja, ne znam da li je ono čovjek ili anđeo sa neba. Gledam ga, koliko savršenosti u jednom čovjeku. Glas umilan, muževan, a u jedno i nježan. Ruke snažne. Visok. Divan! I ja kontam, to je to. To je čovjek mog života. Kažu da dušu svog života možeš da prepoznaš. Malo sutra, on čovjek mog života. Čovjek mog života se oženio 41 dan nakon što je mene upoznao. Koliki idiot moraš da budeš, znaš za moje postojanje i čitavih 5 minuta i ti se oženiš? Ccc, sramota... Cure moje, ne vjetujte da će te prepoznati ljubav svog života, jer moja se oženila.