Daj svoje mišljenje.
Svima oko sebe sam previše. Draga sam im i dobra jedino dok sam na tabletama za smirenje.
Puno dajem svojoj obitelji, a od njih očekujem neki osnovni minimum. Poštovanje dogovora i otvorenu komunikaciju, drugo mi ništa ne treba. Čini se i to je previše, iako sve ono što ja dajem objeručke primaju i koriste.
Kad popijem nešto za smirenje, nema ničega što ja očekujem, boli me briga za sve, svaki problem i ispade u ponašanju primam opušteno, kroz smiješak. Oni to obožavaju, na neki način je i meni lakše. S druge strane, mrzim što me to gasi, sputava, guši sve moje želje, nade, razmišljanja. Sve ono što ja jesam, sredstva za smirenje ugase i ja ostanem sasvim prazna i blijeda, a inače u meni puca sto šarenih vatrometa. Želim da me moji bližnji prihvaćaju i vole, ali vidim da je to nemoguće. Žele da ja odrađujem sve, a da od njih ne očekujem ništa. Rastužuje me gasiti sve to zbog drugih ljudi, a imam toliko toga za ponuditi...sebi, ljudima, svijetu.