Daj svoje mišljenje.
Moji roditelji ne razumeju zašto ne volim da im se javljam svakog dana, već mi je dovoljno samo jednom nedeljno. Obezbedili su mi sve što mi je trebalo i podržali su me, mada sam živeo u studentskom domu i trošio minimalno. Od kad sam završio fakultet i zaposlio se, nisam im tražio ni dinar, imam i više nego dovoljno i pomažem njima kad zatreba. Problem je što nisu ostvarili odnos sa mnom dok sam odrastao i bio u tinejdžerskim godinama, nikada nismo pričali o devojkama, kako bih trebao da se ponašam i šta da radim. Poslali su me na fakultet totalno nespremnog, nisam znao kako da se ponašam. Srećom, naleteo sam na sjajne cimere u domu koji su mi pomogli da se socijalizujem i uklopim, završim fakultet, nađem posao, a kasnije i devojku, koja mi je sad žena. Ali jednostavno nemam sa roditeljima taj prisan odnos, više mi to dođe kao neka obaveza. Ako ništa drugo, znam kako treba da se ponašam prema svojoj deci da se i njima ne desi isto.