Daj svoje mišljenje.
Onaj kojeg sam najviše voljela i bila s njim nikad nije želio imati djecu. Nisam ni ja. Odnos, brak nam je nakon par godina postao nepodnošljiv, nije to više bilo to. Srednjoškolska ljubav je odrasla. Ali nisam mogla prekinuti sve. Nisam bila dovoljno jaka. Mislila sam, volim ga. Postali smo navika. Ono što nisam željela da ikad budemo. Živjeli smo zajedno u mom stanu koji su mi roditelji priuštili. On bi povremeno radio par dana. Nikad novaca, a uvijek velika priča, veliki snovi. Ukratko... Prevario me, dobio dijete s drugom koja je bila usputna zabava. Čestitala sam mu na bebi, 'želja mu se ostvarila'. Parazita sam jedva izbacila iz života. Za vrijeme tog lošeg braka sam si sama od svojih novaca mogla omogućiti još neke stvari. On je mislio da su zajedničke. Novac bi dala roditeljima, oni bi kupili i glasilo bi na njih. On koji nije ništa uložio, omogućio sad traži svoja prava na to sve na osnovu braka. Želi da ga za sve isplatim.
Cure pametno birajte, ljubav brzo nestane! :)