Daj svoje mišljenje.
Je*em ja ovakav moj život. Imam 30 godina, živim tako što odem na posao, sa posla usput do prodavnice i iz prodavnice kući, napravim ručak, pospremim kuću, legnem gledam film ili seriju, zaspim i onda sutradan sve ponovo isto. Nisam imala sreće u ljubavi, svaki bivši me je prevario, a navodno sve fini i dobri momci. Nemam ni prijatelja sve drugarice se udale i dobile decu i žive nekim svojim životom. Brat u drugoj državi i on oženjen. Čujem se i vidim jedino sa roditeljima i to je to. Želela sam oduvek da budem srećna, da osnujem svoju porodicu ali izgleda to neće biti slučaj. Ne želim da provedem ceo život sama. Svi eto negde idu putuju, zabavljaju se, imaju partnere samo ja eto sama idem na more ili odem negde sa roditeljima jer nemam nikog više. Barem da nađem jednu prijateljicu koja je slobodna pa da možemo da se viđamo i družimo.