Daj svoje mišljenje.
Imam drugaricu koja mi je kuma, sestra, brat, ma sve, savršeno prijateljstvo bukvalno traje 20 godina. Suprug i ja smo imali veliku krizu i s moje i s njegove strane. Jedina osoba kojoj sam se mogla izjadati je kuma. I tako jednom pita kako sam, ja roman i na kraju napišem izvini ali nemam kome. Taj priod je bio zaista turbulentan dok smo se suprug i ja pomirili s nekim stvarima. I tad mi kuma napiše pisaću ti kasnije na poslu sam. Kad sam skontala da je prošlo 5 dana da mi ništa nije odgovorila rastužila sam se. Izgladila sam sa suprugom svađu i odlučili smo se više truditi oboje, ali mi je u glavi da bi ja našla 5 min za nju i pored posla od 24h ako znam da prolazi kroz težak period. Evo, zove me nakon 5 dana, kaže sama je kući pa da pozove kad ne zna odgovoriti. Ne znam, i dalje sam tužna jer sam shvatila da možda ipak na kraju imamo samo sebe i ono “uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Nekako me baš povrijedilo. Možda je zaista zaboravila odgovoriti ali kako zaboraviti na drugaricu kad znaš šta prolazi.