Imam jedno dobro delo zbog kog sam, jako ponosna. Ono počinje ovako. Bila sam tad 7 razred, sećam se. I bila je tu jedna mala petakinja, na početku je bila srećna i puna života, ali nažalost bila je žrtva vršnjačkog nasilja, te sam onda primetila da je postala depresivna i da nije htela ni sa kim da priča. I jedan dan, izgledala je jako iscrpljeno, te sam ja razgovarala sa njom, dok su se svi smejali i zadirkivali, ja sam joj dala neke savete kao osoba sa osobnim iskustvom sa vršnjaskim nasiljem, i šta sam ja uradila da to prestane. Ona mi se zahvalila, idućih nekoliko dana postala stara ona, srećna puna života i pričala je sa nekima te napravila prijatelje. Uvek kad me vidi zahvali mi se, a meni srce puno ponosa i dobrodušnosti. Uvek se samo pitam šta bi se desilo da joj nisam pomogla?
Ostavi svoj komentar
#290
Ponekad pozelim da sam Goku! Motko, izduzi se :(
odobravam 1087 • osudujem 47 • komentari 37
Detaljnije
Ispovest dana
Danas sam primila prvu platu i prvi put platila piće roditeljima. Znam da je mala stvar, ali osetila sam se ponosno i samostalno. Drago mi je što konačno i ja njima mogu nešto da priuštim, ali mi je i...
odobravam 584 • osuđujem 12 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2945 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2945 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije