Daj svoje mišljenje.
Svoju drugaricu poznam već 8 godina, od srednje škole se družimo sve do dan danas i nikad nismo prekidali kontakt i družimo se, malo je to oslabilo kad sam se ja verio. Neću da lažem da mi se nije sviđala i da nisam razmišljao o nečemu više, ali u mojim očima to je bila jedna dobra i poštena devojka pa možda i zbog velikog poštovanja i straha nisam nikad pokušao.
Desilo se da sam raskinuo gore navedenu veridbu.
Posle nekog vremena izađem ja sa drugaricom na kafu a nisam je video dosta dugo, a ona lepša nego ikad ostao sam bez teksta kad sam je video. Bacili se malo u priču da nadoknadimo šta se sve izdešavalo u zadnje vreme, i na kraju smo pričali šta oboje tražimo od partnera itd… Kroz priču sam shvatio kolko je ona bila sve to što sam tražio u životu od jedne žene i kolko se ja i ona dobro uklapamo i bukvalno tražimo isto. Eh kolko boli činjenica da je sve što sam hteo bilo tu, ali budala….
Kasno je sad da se nešto kaže, ali eto ti nekad je to što tražiš bliže nego što misliš….