Daj svoje mišljenje.
Imam 24 godine. Ne daj boze da se onako bezveze nasmijem doma pred svojima kad izleti nešto smiješno na tv-u ili mobu, moji odmah kreću s komentarima kako sam neozbiljna ili da me hvata "drugi pubertet". Moji su oduvijek bili zatvoreni po pitanju izražavanja osjećaja, i sada shvaćam da imam isti problem. Nikada nisam ostvarila duboku i značajnu vezu s nekime, ne zbog toga što nisam osjećala emocije poput zaljubljenosti, nego ih ne mogu priznati drugoj osobi, u najmanju ruku kao da me sram tih osjećaja i ne želim ih izreći naglas, osjećam se zarobljeno u vlastitoj koži. Nedavno mi je psiholog dijagnosticirao anksiozno-depresivni poremećaj. Na sve to, užasan sam perfeksionist prema samoj sebi, a isto očekujem i od drugih. Sve me to ždere iznutra, a ne znam kako si pomoći, kako izaći iz tog začaranog kruga jer se više ni ne sjećam vremena kada se nisam ovako osjećala. Samo znam da sam vječno nesretna i da želim van!
