Daj svoje mišljenje.
Pre dva dana mi je pozlilo u gradskom prevozu u Beogradu, pala sam pred punim autobusom ljudi, povredila kolena i udarila glavom. Sećam trenutka kada je počelo da mi crni pred očima i trenutka kad sam čula jednu ženu koja je ponavljala "Podignite ženu udariće je vrata autobusa". U momentu kad su me podigli ja sam došla sebi, žena je insistirala da skinem kaput i masku da dođem do vazduha. Naišli smo na stajalište i ja sam izletela iz autobusa jer me je čekao taksi za povratak kući. Mislila sam da je to trajalo svega 30ak sekundi. Najcrnje od svega je što sam i juče morala da idem do Beograda, ovaj put naravno sa pratnjom i izmerila da je od trenutka kad sam se onesvestila do trenutka kad sam došla sebi prošlo minut ipo. Da li je realno da sam ja na podu ležala duže vreme bez da je iko pokušao da mi pomogne dok žena nije počela da viče. Ovim putem želim da joj se zahvalim. Strašno je kakvi smo ljudi postali, ja sam u četvrtom mesecu trudnoće i beba je hvala Bogu dobro.