Daj svoje mišljenje.
Koleginica sa kojim radim je 20ak godina starija od mene znam da ima odraslu kćerku koju je rodila vambračno, vrlo mlada i da je to dijete stekla sa oženjenim čovjekom koji nikada nije priznao to dijete. Uvijek sam prema njoj i njenom životu imala razmjevanja, bilo mi je žao iz razloga što je bila mlada, zaljubila se i nisam je osuđivala. Ja sam udata, imam djecu.. Prosto mi se tako posložilo i ne mislim ne daj Bože da sam zbog toga bolje od nje. Ali ona je počela da provocira kako ja nikada neću steći njeno iskustvo, kako mi nikada nismo išle istim putem ali eto da se ja držim svog puta koji je bolji i lakši. Uvijek nešto na taj fazon provuče i ja većinu puta prešutim jer ne želim da je uvrijedim na neki način, a opet mi smeta to što to ponekad na zajedljiv način iskomentariše.
