Daj svoje mišljenje.
Krivim svoju majku što nas je predugo pustila bez ikakvih obaveza i što je radila sve sama. Pa sada meni kad sam se udala svi kućni poslovi padaju teško, tj zahtevaju napor i fizički i psihički... Srećom volim da spremam, da raspremam, higijenu sve, ali ja ne znam kako je njoj bilo OK da se sestra i ja i naravno tata ponašamo kao u hotelu. Nikad nam nije davala neke zadatke, ni one jednostavne, smeće, da uključimo rernu, oljuštimo luk, tako nešto sitno, sve je i uvek sama. Ja sada smatram da dete od 10 godina te sitnice treba i mora da zna, jer je to toliko jednostavno i time ga osposobljavaš za život. Ali ona je tati koji leži i ništa ne radi, ostavljala svoj posao i dodavala čašu vode. Tako i nama, sve ona. Ja to u ludilu ne bi radila, do te mere nekom glumila slugu. Razumem i ljubav i sve, ali previše je. Zato joj je sad u 55 svega dosta i baš mogu da razumem zašto. Samo mi je žao što joj više nisam pomagala kad sam mogla.