Daj svoje mišljenje.
Žena uporno pokušava da mi nametne "život u zajednici" sa njenim roditeljima, skoro svaki drugi dan se nameću neki zajednički ručkovi i slično. Za svaku i najmanju sitnicu se trči i rešavaju se njihovi problemi i obaveze, prvo njima da se ugladi da bude potaman a potom nama. Iako na početku našeg zajedničkog života nije bio takav dogovor, sve učestalije je to. Sve manje imam privatnosti i mira od njih. A vršili su pritisak da se osamostalimo i počnemo živeti svoj život dok sa druge strane ne može da se živi od njih. Ja shvatam da svako voli svoje roditelje i da treba malo vremena da se čovek navikne al' sa druge strane treba staviti fokus na svoj život, svoje obaveze, na NAS, na razmišljanje o proširenju porodice a potom ostalo. Ne znam, možda grešim.Nemam više volje za zajednički život i sve te planove koje smo imali za budućnost, pitanje je momenta samo kad ću da dignem ruke od svega.