Daj svoje mišljenje.
Deca su me osvestila kako treba razmišljati. Čuvala sam dve rođake, igrale su se igre sliče pamtomimi a ja sam birala pojmove. Posle nekog vremena nisam znala šta više da smislim i rekla sam da imitira drugaricu iz škole razmišljajući da vidim kako drugarstvo sada kod dece funkcioniše, misleći da opise u čemu je dobra ili nešto lepo. Samo mi je rekla "Ali tetka to je ružno, ružno je drugaricu imitirati" na momenat sam se osvestila šta sam rekla i rekla joj da je u pravu. Takođe se bližila Nova godina, kako su svi na poslu pričali o ukrasima i ukrašavali kao iz časopisa jelke, ja sam izgubila volju. Imala sam stare ukrase, neke i po 20 godina, a nisam imala novca da kupim nove. Pozvala sam decu, rekoh nije to to kad kitim sama, a one su mi samo govorile "Ništa ne fali ukrasima, baš su lepi, ne trebaju ti bolji" i shvatila sam da im stvarno ništa ne fali, i da se zanosim i na osnovu okoline samo tražim previše i luksuz, a zapravo sitnice su sasvim dovoljne za sreću.