Daj svoje mišljenje.
Bili smo 5 godina u vezi, vereni, živeli zajedno. Nezadovoljna situacijom na poslu, mobingom koji sam doživljavala a niko nije reagovao, što mi nije uvažena diploma, javim se na konkurs u struci u drugom gradu i prođem. Raskinem, preselim se, vremenom napredujem na poslu, plata velika za naše standarde, ali... Birala sam karijeru a ne ljubav. I nisam srećna. Saznala sam da se ženi, otišla u naš grad i sa strane posmatrala njegovo venčanje. Znala sam da dugo nakon mene nije imao nikog, molio me da se vratim, čekao me. Kad je shvatio da je kraj nastavio je dalje. I drago mi je zbog njega, što je napokon srećan. Čeka i dete. A ja bih dala svoju visoku poziciju i sve pare ovog sveta da se vratim u onaj stan u kojem sam se budila kraj njega, ali toga više nema. Prošlo je 4 god. od raskida, a ja nemam ni želju da budem više s nekim i stvaram porodicu. Ispisala sam sveske i sveske svega onoga što mu nisam rekla za svo ovo vreme misleći da će mi biti bolje i nije. Jbg, sama sam kriva.