Osjećam se grozno. Mama mi je bolesna, ima karcinom, IV stadijum, budem sa njom koliko god mogu, pomažem, sve što treba, ali imam i svoje dvoje djece, dobili smo i bebu skoro, i tako sa sve djecom, letim kod nje dok je sestra na poslu-sa njom živi, ali se uhvatim nekad da razmišljam kako sam umorna od svega, imam bebu, ali nisam uspjela ni sa njom uživati niti osjetiti te sve radosti, od trudnoće, do rođenja i svega, tako nekad želim da jedan dan ne moram ići kod nje, da sam sa svojom djecom, da idemo šetati, znam da je to grozno ali jednostavno nekad me uhvati, sve me stigne.. S druge strane, znači mi svaki tren koji provedem sa njom, kad je dobro, pa pričamo, kad joj bilo šta uradim, pa vidim tek obris nekog osmjeha.. Teško je ovo sve, a opet njoj je najteže i zbog tog još dodatno samu sebe krivim zbog tog svog razmišljanja.. Kako se ljudi uopšte bore u ovakvim situacijama, kako ostati normalan..?
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11965 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Pristala je na sex na haubi i još se čudi zašto ju ne smatram ozbiljnom..
odobravam 57 • osuđujem 379 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moj dečko je prebio mog brata ne znajući da mi je brat. Kaže video sam da se neki lik muva oko tebe, pa sam mislio da ti je to neki udvarač. E, to je pravi muškarac. A ne ove sekaperse koje se plaše i...
odobravam 45 • osuđujem 1651 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i c...
odobravam 2218 • osuđujem 113 • komentari 0
Detaljnije