Daj svoje mišljenje.
Podgorica, Crna Gora. Juče smo svi porodično otišli na sud-majka, sestra, brat i ja, povod je bio ostavinska rasprava posle smrti mog oca. Oni se obukli elegantno, ja apa drapa. Brat nas vozio, usput po savetu majke, stao ispred jednog supermarketa i kupio meni i sestri po Milka čokoladu od 270gr. Da nas časti, kaže. Uđemo mi na sud, oni se izjasne, majka u korist sina, sestra u korist brata, brat je poljubi, dođe red na mene, ja kažem NE. Majku umalo šlog nije strefio, sestra zgađena, brat me umalo udario, srećom bilo je tu i drugih ljudi. Otišla sam do auta, uzela onu Milku i bacila je majci i bratu. Proklinju me, kao treba da me bude sramota, zbog čega?? Da nisam možda kopile, kamo sreće da je i moja sestra tako postupila. Odreći se tolike imovine, sutra da odem u nečiju tuđu kuću bez ičega. Ajde da je u pitanju jedna kuća, pa da mu je daš, ali imovina koja se sastoji od toliko nekretnina, fabrike i čega sve ne, da pripadne njemu jednome, samo zato što je muško. Jel'on vredniji od mene? Nemam oca, a od sad nemam ni njih.