Daj svoje mišljenje.
Iz Crne Gore sam, moji roditelji ostavljaju kuću mom bratu iako imaju mene i moju sestru.
Moja sestra se razvela i ima dvoje djece, živi u podstanare.
Imali smo i stan koji su prodali i podigli još jedan sprat na kuću isto za brata.
Čitavi život slušam da sve ostaje bratu ali nama će vrata od kuće uvijek biti otvorena “dok su oni živi”.
Koliko je to pogrešno razmišljanje od strane roditelja jako boli. Kad dođe trenutak ja ću se odreći u korist brata jer ne želim gaziti njihove zadnje želje.
Dobila sam ćerkicu prije pola godine, nikad joj to ne bih priredila, biće jednako za nju i za koje god dijete dobijemo posle nje (nebitno muško ili žensko) sve će ici na jednake djelove.
Ne krivim ih, oni su odrasli u tom vremenu kada je to bilo normalno i kada je to bilo jedino “ispravno”.
Mimo svega ovoga pomagala sam roditeljima za sve i dok god budem mogla pomagat ću im za sve, oni su radili za nas kako su najbolje znali inače su dobri ljudi, pošteni. Dosta ljudi i dok griješe nisu svjesni toga..