Daj svoje mišljenje.
U vezi 6 godina. Momak (25) mi svako malo bez posla. Kažem mu da meni treba ta stabilnost, i nađe on posao ali dvije smjene tjedno. Zaradi taman za svoj dio režija, i to je njemu ok. Nit gdje idemo, nit šta zajedničkog možemo planirat. A ja (25) po tom pitanju velika suprotnost, dva posla, faks, trening. Dogovorimo se štedit ćemo za stan, evo ja na pola puta on ni centi. Štedit ćemo za auto, ja svoj dio ispunila on opet ništa. Nedavno mi kaže kako ga je strah da ću naći boljeg, i kako mu je generalno dobro i ne da mu se ništa promijeniti. Najteže mi je palo kada mi je rekao da razmišlja o djeci jer mi tada više ništa nije bilo jasno. Milion puta iste razgovore vodimo, uvijek neka opravdanja, uvijek neka tuga. A ja se pitam pa što ne bi bio bolja verzija sebe za mene, i za našu budućnost? Moji su u braku već 30 godina, i uz njih sam naučila da ljubav nije samo osjećaj već i sve ono što radiš za nekoga - da olakšaš, da promijeniš, da se dogovoriš. Ja mislim da ja to s njim već dugo nemam.