U jednom periodu života izgubio sam mnogo prijatelja. Iskreno, ne žalim ni za jednim od tih odnosa. Neke stvari jednostavno dođu do kraja i to je u redu. Nekada mi je prijalo da budem okružen različitim ljudima i raznim energijama, ali sada su mi ostali samo oni najstariji prijatelji iz osnovne škole. I dalje su mi veoma dragi i bliski, ali realno, više nas ne zanimaju iste stvari. Oni su se povukli, uživaju u kućnim okupljanjima u manjem društvu, dok ja volim s vremena na vreme da izađem na piće, svirku ili neki događaj.
Počinjem da se pitam, da li sam ja problem? Ili je jednostavno normalno da se ljudi razilaze tokom godina? I drugo, gde uopšte sada da upoznam nove prijatelje? Na poslu su kolege uglavnom dosta starije ili nisu za takve stvari, i tu se često ne uklapam. Ako neko ima sličnu situaciju ili savet, bio bih zahvalan da podeli.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7205 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Sestra izašla napolje. Ćale me pita de je Sofia. Ja kažem u Bugarskoj. Tog šamara se i danas sećam.
odobravam 101 • osuđujem 183 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2834 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 131 • osuđujem 2760 • komentari 0
Detaljnije