Daj svoje mišljenje.
Sa svima iz djetinjstva sam prestala da se družim, prije ili kasnije. Prosto se prijateljstvo pokvari i ugasi. Neke drugarice su se udale, rodile djecu, odselile. Ove sa kojima sam ponekad u kontaktu i neudate su, žive u različitim gradovima i jako se rijetko vidimo. Iako sam nekoliko puta pokušala da dogovorim druzenje, uvijek neki izgovor. Sa druge strane, pristala sam da se pomirim sa momkom koji me je ghostovao nakon skoro deset mjeseci nezvaničnog izlaženja, tokom kojeg je bilo svašta na moju štetu. Uprkos tome imam neka osjećanja prema njemu. Mlađi, nema ni auto pa ja vozim jednom nedjeljno u njegov grad. On ima društvo i svaki dan je sa njima na kafi. Ovo sve još jadnije zvuči kad napišem. Jako sam usamljena. Osjećam se bijedno, nevoljeno i beznačajno. Ovo su one boli koje ubijaju iznutra a ne možeš ni suzu da pustiš. Ne znam šta to nije u redu sa mnom.
