Daj svoje mišljenje.
Bilo mi je negdje 10 godina, kad sam ništa sluteći roditeljima prvi put otvorio vrata sobe dok su se sexali. Zapravo ništa strašno, ali u tom trenuku sam osjećao ogromnu krivnju prema samom sebi - zašto sam sebi dozvolio tako nešto?. Vidio sam tatu na mami, i to je tada u meni izazivalo ogromnu sram. Ne zato što su sexali, nego što sam ja upao u takvu nezgognu situaciju. Sad se pitam otkuda toliki sram, od kuda tolika krivnja samog sebe?. I svaki put poslije toga kad bih čuo da se sexaju, je to za mene bilo ''zlo vrijeme''. I svi znamo da je sex najnormalnija stvar na svijetu, ali što se dešava u glavi 10 godišnjeg djetata, da tako nešto izazaiva toliku traumu?. Od kuda ta samokrivnja, sram, i nelagode svaki put kad sam čuo da se sexaju?. Tamo negdje kad sam ušao u pubertet te nelagode su samo nestale.
