Daj svoje mišljenje.
Prije 20 godina dobila sam željeni posao, profesorica u jednoj srednjoj školi.
10 godina sam se maksimalno davala, uskakala gdje treba, mijenjala druge, pomagala učenicima na sve načine. Ako treba pomoć oko drugih predmeta tu sam, treba organizirati neku akciju, događaj, tu sam. Povlačila svoja poznanstva da svi učenici imaju užinu, idu na ekskurziju, pisala preporuke za studentske domove, poslove. U slobodno vrijeme pripremala učenike za priredbe i natjecanja. Na početku i kraju školske godine pripremala male poklone za sve učenike kojima predajem Itd.. do tog da nakon 5 godina 70% učenika za koje si najviše učinio, na ulici ne zna reći ni “dobar dan”, da te jedan roditelj prijavio ministarstvu da neko dijete “voliš više” i njihovo povjerenstvo došlo da mi uzme izjavu..
Otad.. odradim svoju nastavu i svoj posao do 15h i ne zanima me više nijedan problem.