Daj svoje mišljenje.
Prekinula sam kontakt sa majkom. Već duže vrijeme (čitajte godina) slušam kako sam nezahvalna, ovakva, onakva, kako joj nisam uradila ovo/ono. Žena pati od depresije već dugi niz godina i nije otišla da je liječi kako treba, iako sam joj pokušala fino objasniti da treba, biti podrška i sl. Uvijek je bio isti izgovor: “Ti mene uopšte ne razumiješ..” Da, ne razumijem jer ne patim od depresije, ali saosjećam, tu sam kao podrška ali sve to izgleda džabe, jer šta god kažem, uradim to ne valja. Dok se ne isplače, iznapada me, izvrišti ne smiruje se. Ja to više nisam mogla podnijeti jer sam zbog toga počela da mrzim sebe i pitam se jesam li zaista takva kakvom me opisuje, te sam prekinula i mogu reći da sam PRODISALA! Grize me savjest, a istovremeno mi je i lakše. Skoro mjesec dana ne pričamo, ne znam kako je i iskreno nemam želju da se javim…
