Ispovesti

Upoznali smo se kad sam imao 17. Bila je prva u svemu. Kliknuli smo odmah, kao da se znamo oduvijek. Bili smo zajedno tri godine. U listopadu 2022. zajedno selimo u Njemačku – tražiti bolji život. Za zimske praznike dolazimo kući u Hrvatsku. I u ta dva tjedna, ne vidimo se ni jednom. Na povratku za Njemačku – tišina. Kad stignemo, kaže mi da se iduće godine vraća doma, da upisuje faks koji je oduvijek htjela. A ja, umjesto da je zagrlim i kažem 'Idem s tobom' – kažem da neću. Samo to. I s tom jednom rečenicom sam sve slomio. I nju. I sebe. Danas sam s drugom curom već dvije godine. Zajedno idemo u Švicarsku. Sve izgleda kako bi 'trebalo'. Ali duboko u sebi znam da to nije to. Niti će ikada biti. Jer kad izgubiš nekog tko je bio dom – više nijedno mjesto ne osjećaš kao svoje.