Daj svoje mišljenje.
Posvađala sam se sa mužem oko gluposti. Sutradan sam otišla sa decom kod svojih roditelja (ne zbog svađe, to je svakako bio plan, deca su na raspustu, mi radimo, pa da budu sa babom i dedom. Ali su želela da idem i ja sa njima, a kako žive blizu mog posla, dogovor je bio da idem i ja). Ljudi moji, ja sam se raspala. Tri dana se nismo videli, reč razmenili. Počelo je da me steže u grudima. Spavala nisam skoro uopšte. Donela sam odluku da odem kući. Morala sam da ga vidim. Dogovorila se sa decom da ostanu bez mene, a mama da ode da iznenadi tatu, da ne bude sam. Ne mogu da opišem koliku sam tremu imala dok sam išla kući, veću nego ikada u životu. Plašila sam se reakcije, najgore bi mi bilo da nastavi da me ignoriše. Kad sam se pojavila na vratima, nasmejao se, pitao otkud ja. A ja, ja sam se slomila, nisam mogla reč da izustim. Samo mi je prišao i čvrsto zagrlio. Grlili smo se dugo, duugo.
Volite se ljudi, i nemojte da dozvolite sebi da se zbog stresa i nervoze svađate!