Daj svoje mišljenje.
Supruga je insistirala da budem uz nju i prisustvujem porođaju. Naravno rekao sam da želim, i u dubini jesam htio da joj budem podrška, ali ipak smatram da muževima nije tu mjesto. Porod je protekao dobro, sve je išlo brzo i najvažnije da nam je beba živa i zdrava. Ali ljudi ba, mene neki prizori i danas proganjaju. Koliko god se trudio ne mogu da je više gledam isto. Najveći problem mi se stvori kada trebamo imati intimne odnose, jer mi je u glavi samo jedna užasna slika od "dole" kada je beba izlazila. Divim joj se na snazi, svaka čast svim ženama to stoji. Volim je najviše na svijetu, ali to je zauvijek promijenilo našu intimu. Nadam se da nisam jedini muškarac koji ovo kaže, jer se već osjećam usrano. Ali ovdje makar mogu sve reći bez da iko zna. Pozdrav
