Daj svoje mišljenje.
Imala sam komplikovan porođaj, dobijemo infekciju i beba i ja. Beba ostane na intenzivnoj, ja u sobi, cimerke se menjaju i donose im bebe, ja sama čekam. Na svu tu muku, posete nisu dozvoljene u tom porodilištu. Konačno mi donesu bebu da bude sa mnom, mleko mi kasni, ali pokušavam, srećna sam što je dete pored mene sve ostalo je nebitno. Dovode mi novu cimerku, saznajem da je i ona pedijatrijska sestra. Pokušavam da dojim dete, ne ide baš kako treba, ili ja ne radim stvari kako treba nije ni bitno. Zadremam... I čujem tu istu cimerku kako razgovara s nekim telefonom i kako se podsmeva tome kako ja pokušavam da dojim i kako ne umem da namestim dete itd. Evo sad posle godinu dana i dalje mi to padne napamet i volela bih negde da je sretnem i da joj kažem da nisam nikada srela tako zlobnu i nevaspitanu osobu.