Daj svoje mišljenje.
Kako sam ljubomorna na ljude koji su imali normalnu porodicu kao deca. I tačno mogu da vidim ko je bio u okruženju punom ljubavi, a ko je napravljen jer: vreme je, šta će selo da kaže i ostali idiotski razlozi. Ljudi, ako ne želite decu nemojte da ih imate, šta je tu toliko teško?! Ja nisam birala da se rodim i ceo život se osećam nevoljeno jer su me dok sam bila mala kao loptu šetali od rođaka do rođaka (majka je morala da radi, otac nije znao šta sa ženskim detetom). A kad sam malo porasla, kičmu su mi polomili sa "treba da budeš zahvalna za koru hleba, krov nad glavom i što imaš šta da obučeš". Upropastili su me da i danas vučem traume. Ne znam da uspostavim normalnu vezu ni sa prijateljima, a kamoli da nađem partnera. Imam 32 godine. Na poslu ne znam da funkcionišem, jer ne znam da se zauzmem za sebe. Plašim se da će me svi odbaciti i da ću dobiti otkaz, ako kažem bilo šta. Tako da svi vi "vreme ti je da rađaš" nadam se da ćete u najmanju ruku promeniti svoje ponašanje.