Daj svoje mišljenje.
Prošle su tri nedelje otkako je raskinuo sa mnom. Naša veza nije bila loša. Nije bilo svađa, prevare, velike drame. Išlo je nekako prirodno, kako treba. Bar sam ja tako osećala. Rekao mi je da ne vidi budućnost sa mnom. Da nemamo iste puteve. A meni u glavi samo jedno pitanje – kako odjednom nemamo, ako je do juče sve bilo u redu? Znam da sam ga u nekim trenucima pritiskala. Iz straha da ga ne izgubim. Iz potrebe da budem sigurna. Nikad to nisam radila da bih ga oterala, već baš suprotno – da ga zadržim. I možda sam upravo time sve. pokvarila. Najviše boli što nije imao hrabrosti da mi to kaže uživo. Posle svega, stala sam samo u jednu poruku. Kao da nisam zaslužila pogled u oči.
Znam da treba da idem napred. Znam da ne treba da mu se javljam, da ga zovem, da pokušavam da popravim nešto što on ne želi da popravlja. Ali srce ne sluša razum. Srce bi još jednom da pokuša. Da kaže „izvini ako sam te gušila“. Da pokažem da mogu drugačije.
Samo što on više ne želi.