Daj svoje mišljenje.
Ne bih volela da prođe ceo život, a da ga ne vidim bar još jednom. Vreme koje smo proveli zajedno je bilo kratko, ali prelepo. Niko nikada nije umeo tako da me zagrli, ako da me zaklanja, da me toliko nasmeje bez stvarne, usiljene namere da bude zanimljiv, da mi se osmehne kao da misli da sam i luckasta i pametna pa mi se zbog toga divi. Greške smo pravili oboje i zato nismo ostali zajedno, bili smo suviše mladi. Mladi ljudi mogu da nose strast i ludilo, ali prepoznavanje, teško. Svakako, mislim da smo se debelo zeznuli. Ništa ne tražim, samo bih beskrajno volela bar još jedan zagrljaj. Koliko godina neko može da živi u tebi, a da ipak funkcionišeš kao da nije u duši i pod kožom, čoveče! P. S. Osuđujte slobodno, nemam živaca i vremena da objašnjavam šta i kako je bilo, svakako bi se dušebrižnici prvi javili da pametuju :D