Daj svoje mišljenje.
Muževljevi roditelji koji žive u dijaspori, osuđuju muža što je izabrao da živi daleko od njih, u gradu gdje je studirao. On je zadovoljan izborom: poslom, porodicom, ali njegovi nikako da to prihvate, pa osuđuju i mene... Sav imetak će ostaviti bratu i snahi s kojom su u blizini i to je uredu ako tako žele, ali je problem što i pored toga što su rekli kada smo se posljednji put vidjeli, i dalje žele da nas kontrolišu... Svekrva i jetrva su primitivne, manipulativne, ja sam obrazovana imam dobro plaćen posao i svoje naslijeđe, ništa im ne dugujem. Kad god se vidimo eskalija, nisam sebi dozvolila da se posvađam ili kažem nešto ružno, a "normalno" je dok svekrva gostovala, provodila godišnje odmore, dok joj se kupovalo, dočekivalo, uz to uticala je na muža da mi zagorča, ali poslije zadnjeg susreta i 20g sam postavila granice...ne želim ni zbog koga više, u ovom slučaju zbog muža da trpim omalovažavanje, ponižavanje. Ne znam što sam do sada čekala, valjda da se oni promijene...