1995. godina. U moje selo se doselilo mnogo izbeglica, među njima i jedan dečak koji je dve godine kasnije pošao sa mnom u prvi razred. Družili smo se sve vreme, na polugodištu mi je rekao da se seli jer je njegov otac dobio bolji posao u drugom mestu. Plakao sam kao kiša, iako sam bio dete znao sam šta je drugarstvo, pravo drugarstvo. Kako tada nije bilo mobilnih, fejsbuka i ostalog nisam mogao da stupim u kontakt sa njim nikako. Vreme je prolazilo, više puta sam se raspitivao za njega, ali ništa. Vremenom odlazim na studije u Novi Sad, posle par meseci na jednoj stanici prilazi mi lik sa pitanjem: ''Druže ja sam ovde novi, aj mi reci koji bus ide za... '' i tu nastaje muk, zagrljaj i bezbroj suza, to je bio on, drugar moj!
Ostavi svoj komentar
#248
Pre par meseci sam imao najvece pijanstvo u zivotu, nista strasno se nije dogodilo sem sto sam se usrao u gace. Od tada mi najbolji drugari sta god im kazem odgovaraju sa "ne seriiiiiii?"
odobravam 1539 • osudujem 71 • komentari 24
Detaljnije
Ispovest dana
Imali smo goste, pojeli su punu tepsiju kolača, ostalo je samo 1 parče, muž je rekao da ne pojedem i ostavim njemu. Odlučila sam da ga iznenadim i napravim novu tepsiju jer se brzo i lako prave. Tama...
odobravam 32 • osuđujem 279 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ne pričam sa bratom već godinu dana jer me je pitao da mu pozajmim novac (oko 3-4 hiljade evra) kako bi mogao sa vjerenicom da ide na putovanje, pritom ni on ni ona ne rade nigdje. Od svoje djece da o...
odobravam 1308 • osuđujem 27 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dolazim iz siromašne i disfunkcionalne obitelji. Otac je alkoholičar otkada se brat rodio (8 godina prije mene). Mama ga je ostavila i udala se za čovjeka koji je želio samo nju a ne i nas. Brat i ses...
odobravam 2338 • osuđujem 56 • komentari 0
Detaljnije