Moj brat je rođen bez obje noge 1995. godine. Moji roditelji i ja smo bili tužni ali voljeli smo ga više nego ikoga. Djeca su mi se smijala zbog bratovog stanja. Često sam u svojoj sobi plakala zbog toga a moj brat je bio pored mene zagrlio me i rekao: Seko nemoj plakati smijaćemo se mi njima za koju godinu. I evo došao je taj trenutak, moj brat ima umjetne noge tj protetičke, trenira atletiku i velika je nada sporta. Predviđaju mu iduću paraolimpijadu iako njemu ne bi bila problem ni olimpijada jer trenira i bolji je od onih koji imaju obje zdrave noge. Volim ga najviše na svijetu! Svima treba poruka da bude: Oni se vama smiju jer ste različiti a vi se njima smijte jer su svi isti!
Ostavi svoj komentar
#361
žensko sam i masturbiram
odobravam 3748 • osudujem 701 • komentari 206
Detaljnije
Ispovest dana
Imam dosta starijeg dečka, zajedno smo godinu ipo dana, išli smo zajedno na more, on je upoznao moje, ja njegove, mnogo ga vole i poštuju bez obzira na godine, ali desilo se nešto mnogo loše i i dalj...
odobravam 14 • osuđujem 598 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2497 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 130 • osuđujem 2750 • komentari 0
Detaljnije