Ispovesti

Prije neki dan, u gradu smo imali bitnu fudbalsku utakmicu, i stadion je bio pun. Tribinom je išao momak sa nekim poremećajem nogu, i nije mogao normalno da hoda jer nije imao prostora između stolica. Sa njim je cijelo vrijeme išao drug koji ga je hrabrio i bodrio da nastavi govoreći mu da nema još mnogo. Međutim, sve je teže išao i zapinjao je. I drug mu je okrenuo leđa, sagnuo se, uzeo mu ruke preko svojih ramena, podigao ga i odnio sa stadiona. Ovo mi je natjeralo suze na oči. Pravi prijatelj Treba nam više ovakvih ljudi! Faith in humanity restored:)