Kada je mama kupala naseg psa u kadi rekla mu je daj sine sapu.
Dobila sam peticu iz vrlo teškog predmeta i istog dana me moji nisu pustili da izadjem sa društvom. Rekla sam im da nikada više neću učiti, i evo sedim u kupatilu sa knjigom kako me ne bi videli.
Kad ortaci komentarišu neku devojku na ulici i ja se kao oduševim, a realno me zab*le i ne pogledam je, pomislim moja je bolja i lepša i zgodnija..:D
Profesorka kaže pre neki dan, citiram:Deco,i kad je vreme i kad nije vreme,ja moram da ga primim! Mislila je na roditelja...
Volim to kad vidim na fb ona typing.. pa stane. znam da kuca volim te rodiću ti decu al' se predomisli i napiše prestani gole slike da mi šalješ.
Kada sam ljuta na muža, samo pomislim kako je krišom plakao kad sam se otrovala hranom i završila u bolnici, kako mi nikada nije rekao da požurim sa ručkom i kako nikada nije negodovao što je kuća u haosu. Sjetim se i toga kako često kupi gotovo jelo, da se ja ne bih "mučila" ili mi pomaže dok spremam ručak. Sjetim se i kako neće da pojede zadnju bananu/keks ili slično, jer želi da ostavi meni. I kako sve radi samo da je meni bolje, pa i na svoju štetu. I onda ne mogu da se naljutim što umjesto filma moram da gledam fudbal. :)
Izveo sam devojku koju sam upoznao pre nekoliko dana. Kada smo stali ispred njene kuće rekao sam joj: "Znam šta bi trebao da uradim sada, ali neću pošto ne znam šta još tačno misliš o meni. Ako misliš isto kao i ja javi se, ako ne samo me zaboravi." Okrenuo sam se, seo u auto i krenuo, stiže poruka "vrati se".
Noćas sam u povratku iz prodavnice naišla na besni automobil, tako parkiran da se ne zna da li više smeta pešacima ili ljudima koji manevrišu da ga zaobiđu kolima, nonšalantno sam otvorila jogurt i prosula mu čitav litar po šoferci.
Tata mi je umro prije 6 godina. Svakog dana zaspim moleći Boga da se mami ništa ne dogodi.