Obožavam bas gitaru i električnu gitaru. Da mi ih je znati svirati..... kad ih čujem kao da je cijeli svijet moj.. 💗
Mislim da nikada neću naći decka koji je u sexu bolji od mog bivšeg.
Za 20 dana je 20 godina naše ljubavi.. Bili smo mladi, sretni i zaljubljeni.. Sad imamo
2 djece,
2 kredita
i po 2 posla . . . Sad smo odrasli, odljubljeni i nesretni...
Svaki Aleksandar koji mrtav 'ladan svoje ime izgovara sa akcentom na E, a ne na drugom A, nije dostojan svog imena.
Moja bivša kada je kupila svoj prvi auto rekla to je moja prva ljibav, video sam koliko je sati...
Znam da ne treba gledati na prošlost, znam da svako kad tad sebe prevaspita i da je najbolje raditi na sebi, ali mene još bole neke stvari iz detinjstva. Moji roditelji su bili stogi, nisu mi dali da izlazim nigde kad padne mrak, mrsko im je bilo da me voze kući iako smo 5 min autom od grada. Tata bi se stalno nešto drao, tako da ja nisam nikad zvala drugarice kući, niti sam izlazila. Takođe nisam ništa trenirala. Sad kad radim i čujem razgovore kolega koji su roditelji, shvatam da moji nikad nisu pomenuli reč sport. Nikad nisu pričali sa mnom o prijateljima. Sestra i ja smo stvarno bile skromne, skupljale bismo džeparac koji daju baba i deda i posle 5/6 meseci kupile pantalone, ili jaknu, patike, šta god je tad potrebno. Ali moji nikad nisu rekli "Hoćeš da ti kupim" a imali su para. Iako mi nije ljubavi manjkalo, ja ne mogu reći da sam bila nesrećna, samo shvatam da sam bila naučena na to sve i u neznanju sam bila prezadovoljna. Sad tek vidim da ništa nisam imala.
Nisam udata i nemam djece. Samim tim me se smatra osobom koja se mora prilagođavati. Imam drugarice koje imaju djecu i kad god bismo izašle, tu su i djeca, i naravno, priča nikada ne može biti u tom pravcu da se mi ispričamo o "odraslim temama". Nekada meni zatreba savjet i istinski razgovor, ne budem uvijek raspoložena da ganjam djecu i da me u pola riječi prekidaju, ali za to niko nema osjećaja. Sva priča se svodi: ostavi, pusti, nemoj to, kako je kod tebe, ostavi to, dođi ovamo etc.
Moja mama je opsednuta društvenim mrežama. I mislim da su starije generacije generalno opsednute više od nas mlađih. Ona stalno prati ko je kome šta lajkovao, ko je ovaj ko je onaj. Ulazi u profile mojih momaka i potencionalnih (sa kojima sam bila pre 5-10 i više godina) i komentariše ako ima dete kakva mu je žena.....mene to izluđuje. Ne zanimaju me te osobe ne zanimaju me lajkovi ni ko kakav život živi. Kažem joj milion puta da mene ne zanima ništa od toga ona se naljuti i kaže neću ti više ništa govoriti ..... Pakao.
Par meseci sam se zabavljala s jednim dečkom. Oboje smo tada bili u kreditima i nisam očekivala od njega da sve finansira. Račune u izlasku smo delili pola-pola, kupovali smo jedno drugom neke sitne poklone, putovali gde smo bili u mogućnosti. U tom periodu moja plata je bila malo veća od njegove i imala sam mogućnost da napredujem, imala sam svoja kola i stan, dok on nije. Radila sam na jednom projektu gde je trebalo više vremena da se posveti poslu pa nisam uvek mogla da se vidim s njim kad je želeo. Videla sam da mu smeta što nešto imam više od njega i suptilno je pokušavao da me odvoji od napretka, društva, porodice. Shvatila sam da je pokušavao da manipuliše i raskinula sam. Posle toga je pričao da sam sponzoruša, da je on sve finansirao, da sam očekivala skupe i luksuzne stvari i da sam ga prevarila. Umesto da je pokušavao i on na neki način da napreduje, želeo je mene da spusti. Izvini, bajo, ali nemam baš gram mozga kao što si zamišljao da imam.