Cura i ja živimo zajedno nekoliko mjeseci.. Imamo odvojene financije, svako plaća svoj dio stanarine i kupuje posebno hranu i piće za sebe. Prije mjesec dana je ostala bez posla pa sam pristao da joj posuđujem novce za stanarinu, ali primijetio sam da je počela jesti i moju hranu iz frizidera. Ne znam kako da joj kažem da to nije ok, a da se ne uvredi.
Odustala sam od studija medicine (namjerrno pala na prijemnom testu) radi dečka, jer mu se to nije sviđalo, kao ne bi imala vremena za njega s kojim sam bila godinu dana u vezi, a nakon 3 mjeseca me ostavi i vrati se bivšoj. :(
Raskinuo sam sa devojkom jer mojoj mami nije ništa kupila za 8. mart.
Sinoć sam svom bivešm dečku napisala kako ga volim i kako mi fali na šta je on odgovorio " Smiriti strasti i zaboraviti me". I pored te njegove debilne rečenice, ja ga želim još više i više...
Novi kolega koji se zaposlio u Bg i doselio, vozi golfa 2. Platu ima kao i svi mi fenomenalnu da može sebi priuštiti neko bolje vozilo. Ali seljačina ostaje seljačina iz provincije. Gade mi se takvi ljudi.
Propustio sam rođenje sina zbog utakmice. Nakon toga, umesto na krštenje, prvo sam ga odveo i učlanio u klub. Soba mu je navijački ukrašena, šalovi, slike, nalepnice, čak je i posteljina u bojama i simbolima kluba za koji navijam. Šta znam, to je moj život. Tast se i nije nešto naljutio zbog svega, sa taštom ne razgovaram a ni sa ženom do skoro. Sada je ponovo sve ok i jedva čekam da maleni poraste i krene sa ćaletom na utakmice.
Mrzim kada mi drugarica kaže da joj pridržim torbicu, a tobrica se ne uklapa sa onim što nosim !
Imam 16 godina i još se nisam poljubila baš me je blam, najradije bih nekome platila da me poljubi.
Ukrao sam komšiji psa i odvezao ga daleko (vozio sam ga 5 sati) i pustio u šume. Razlog tome je što ne mogu da spavam od njegovog laveža noćima. Sada spokojno spavam a komšija i njegova djeca i dalje traže psa mjesecima.
Trudio se oko mene, izlazili smo, kupovao mi je i poklone od po par hiljada s vremena na vreme ali meni nije bilo dovoljno. Želela sam da budem viđena u dobrom autu, viskokom društvu i u 4. srednje sam ga ostavila jer sam želela više a on to nije mogao da mi pruži, otišla sam od njega iako sam ga mnogo volela. Uvek je pričao kako želi sa mnom porodicu, kako će da se snađe, da ne brinem jer će on sve, a ja samo da budem uz njega. Verovao je u sebe ali ja nisam u njega jer sam mislila da ko nema zauvek neće imati. Često sam razmišljala o njemu gde je i šta radi i danas sam ga srela posle 5 godina, stao mi je na pešačkom prelazu. Bmw neki od novijih, on u odelu, pored njega neka devojka. Ironija krenula sam svom dečku da odnesem kutiju cigara jer je nezaposlen, ali nisam mogla od besa i vratila sam se kući i plakala satima. I evo me sad pokušavam da se smirim i ovde pišem....