Veza sa oženjenim od godinu dana. Dao mi je osećaj da sam “posebna”, “najlepša”, “najbolja” - ja procvetala. Mislila sam da je ceo svet moj. I onda - otkačio me kao poslednje g*vno. Nikada se više nije javio a ja evo depresivna i dalje. Od nedavno i kači slike svoje žene (što ranije nije radio). Ko nije doživeo - neće razumeti a i ne mora, dakle nema potrebe za osudama. Savet za sve mlade: NEMOJTE to sebi raditi - ostaviće vas kao da vas i ne poznaje i imaćete osećaj kao da ništa niste vredni…
Gade mi se i muškarci i žene koji imaju svoje partnere, ali bi rado nešto sa strane. Fuj!
Kad neko želi da bude sa vama, on će biti sa vama.
Bez obzira koliko zarađujete, bez obzira gde živite, da li imate auto, bez obzira na vaše mane.
Sve ostalo su samo izgovori, frustriranih i iskompleksiranih bolesnih ljudi, koji pate za nečim, a ni sami ne znaju za čim.
Ljudi mi se javljaju samo kad im nešto treba, inače zaborave da postojim.
Što sam starija, sve više razumem sponzoruše. Realno, bolje se udati za bogatog i uživati, nego za prosečnog ili ispodprosečnog pa se patiti. Da sam bila pametna, pre deset godina bih udala za nekog buržuja i obezbedila se.
Od radnika u pilani (sa završenom četverogodišnjom srednjom školom) postao sam inžinjer mehanike. Kako? Kad su me počela boliti leđa prestala me žuljati stolica pa sam upisao fakultet (po izvanrednom programu) sa 28 i završio u roku sa 33. Danas radim u struci i svoju nekadašnju plaću zaradim za manje od tjedan dana. Nije mi žao godina u pilani jer nakon srednje škola me nije ni najmanje zanimala u životu.
Nikada neću oprostit svojim roditeljima što mi nisu ništa priuštili u životu. Za sve što sam željela pa čak i slatkiše iz trgovine morala sam se sama trudit i radit. Dok su drugi sa 18 godina dobivali vozačku i auto, i išli u izlaske, neki su i poginuli u prometnim nesrećama nije mi ih uopće žao.
Uvek ću izabrati karakternu curu, normalnog ponašanja, koja drži do sebe i koja ljudima daje do znanja da ne može svako da je ima.
Koja ima svoj stav, ne laže, ne manipuliše, nema traume, koja nije fake, koja ne pati od pažnje nebitnih ljudi.
Neku koja pijana ne trči po klubovima od lika do lika, kako bi mi pokazala kako nju svi znaju, to nije za ponos, to je sramota, koja kad je snimam u sred bela dana po gradu ne dodiruje tvoje grudi da bi po svaku cenu bila drugačija, koja ne flertuje sa svakim likom u svojoj okolini.
Neku koja nije kao ona, koja se ovde treba prepoznati i stideti sebe i svog lika u ogledalu.